Grčka zaduženost popela se na 300 milijardi Eura (cca 414 miljardi USD), što je stavlja u deficit od 12.7%, tj. vanjski dug je prestigao godišnji prihod.
Brojke pokazuju kako Grčka više nije u mogućnosti plaćati svoje dugove - činjenica je to od koje bježe svi potencijalni investitori.
Premijer George Papandreou preuzeo je državu u kritičnom trenutku prošle godine. Već se odrekao većine predizbornih obećanja, no sada ga na dnevnom redu čekaju i oni bolniji potezi - rezanje troškova.
Kako Grčka utječe na širu Eurozonu?
Grčka je članica organizacije koja se danas zove Europska Unija još od 1981. Od 2002. kada preuzima ekonomski i monetarni model Europe i zamjenjuje valutu za Euro (prijašnja valuta bila je grčka Drahma - od 1832.)
Upravo zbog tranzicije na Euro, Grčka danas nema mogućnost devalvacije vlastite valute. Također, bez obzira koliko se ekonomija raspadala, Grčka nema mehanizme koji bi joj omogućili izlazak iz Eurozone.
Kolaps ili bankrot Grčke doveo bi do velikih tektonskih podrhtavanja na prostoru Eurozone. Zbog usko povezanog tržišta Grčka bi sa sobom mogla "povući" i ostale države koje trenutačno ne stoje najbolje, to su primarno Španjolska, Portugal i (u nešto manjoj mjeri) Irska.
Zašto Atena nije oglasila uzbunu na vrijeme?
Grčka ima razvijenu ekonomiju, prema zadnjem izvještaju MMF-u nalazi se na 27. mjestu po GDP-u po glavi stanovnika (za usporedbu Hrvatska je 42.)
Uslužni sektor pridonosi 76% državnom GDP-u. Prema svim recentnim izvješčima Grčka je klasificirana kao država visokih primanja.
No utezi koji su Grke bacili na koljena su birokracija i sveopća korupcija.
Korupcija je instalirana duboko unutar Grčke ekonomske arhitekture. Procjena je da čak do 30% poreznog novca završi na "krivim mjestima".
Problem opće korupcije je poznat unutar i izvan Grčke, no zbog činjenice da se manifestira od vrha do dna i obuhvaća javni kao i privatni sektor - borba protiv takve korupcije teško može i početi, jer zapravo nije jasno gdje bi uopće trebala početi.
Kreće li Europa u spašavanje Grčke?
Da i ne.
Naime idiosinkrazija europske unije je takva da sigurno neće povući potez klasičnog "bail out-a" kojeg smo prošle godine imali prilike vidjeti u SAD-u. Puno je izglednije da će Europa primjeniti još čvršći pritisak na Grčku vladu u svrsi odrješitog rezanja svih troškova.
Navedena Grčka korupcija također je elementarni razlog zbog kojeg se će se EU jako teško odlučiti na slanje ikakvog novca za pomoć. Ponajviše zbog činjenice da bi u ovoj situaciji bilo jako teško kontrolirati putanju istog.
U hipotetičkom slučaju, kad bi Europa direktnom donacijom pokušala spasiti Grčku i kad bi se taj isti novac "izgubio" u labirintu grčke birokracije - taj scenarij ne samo da bi srušio Grčku, već bi grčka tragedija pomela i samu Europu.
EU je također pod globalnim povećalom posljednjih tjedana i napravit će sve kako si nebi naštetila ugledu.
Npr. poziv MMF-u za pomoć značio bi upravo rušenje tog ugleda.
Grčka je svojom ekonomskom politikom već i naštetila ugledu europske unije, ponajviše krivim upravljenjem vanjskog duga. Početkom globalne krize Grčka je već znala što joj se sprema u skorašnjem periodu, no danas je očito da te podatke nisu davali na uviđaj ostatku Europe.
GPS, PIIGS, zašto ne i Britanija?
Ovih dana u hodnicima europskih institucija u Briselu, ali još više u Frankfurtu, odjekuju neke nove kratice.
GPS u ovoj instanci nema nikakve veze s navigacijskim uređajima, već se tom kraticom misli na goruće probleme "Greece, Portugal, Spain".
PIIGS je malo proširena verzija koju koriste oni ekonomisti skloniji većem oprezu - a u njemu originalni akronim GPS proširen je s Italijom i Irskom.
Često pitanje koje se ovih dana postavlja: Jesu li i ostale države čiji je vanjski dug premašio proizvodnju u istoj situaciji kao i Grčka?
Svakako su u nepovoljnoj poziciji, ali ipak u boljoj od Grčke.
Npr. Velika Britanija također ima problema sa svojim velikim deficitom, no za razliku od Grčke, Britanija ne koristi Euro već britansku funtu.
Pošto koristi svoju valutu Britanija u svakom trenutku može tražiti pomoć od MMF-a bez straha da će tim potezom ugroziti ostale članice. U najcrnijem scenariju može jednostavno pokrenuti štampanje novih funti.
3 moguća scenarija - nijedan idealan
1. scenarij: Grčka sama gasi svoj požar velikim rezovima
pozitvni aspekt:
ukoliko Grčka vlada zaista stegne remen koliko se stegnuti može, svoj vanjski dug bi mogli planski dovesti s 12% na 3% u idućih nekoliko godina. Ovo je ujedno i želja većine iz EU, ponajviše Njemačke.
negativni aspekt:
rezovi bi rezultirali velikim otpuštanjima, smanjenjem plaća i penzija kao i općim smanjenjem kvalitete života.
Radnici i državni službenici taj potez nebi dočekali skrštenih ruku i tom scenariju Grčku bi zadesio plimni val prosvjeda.
2. scenarij: Europa financijski spašava Grčku
pozitvni aspekt:
financijska injekcija rezultirala bi revitalizacijom gospodarstva i olakšala Grčkoj podnošenje jedne od najdubljih kriza u njenoj povijesti.
čak i blagi oporavak Grčke donio bi dodatnu stabilnost u Eurozonu, prvenstveno u države koje teakođer loše stoje.
negativni aspekt:
novac bi mogao završiti na krivim mjestima i u konačnici se pokazati kao neuspiješan pokušaj "bail out-a" američkog tipa. Ni sama Europa nije sigurna da li je dovoljno snažna da preživi takav udarac. Pogotovo ako uzmemo u obzir da su sve članice u većoj ili manjoj mjeri također pogođene globalnom ekonomskom krizom koja ne jenjava.
3. scenarij: Grčka po spas odlazi u Washington
pozitvni aspekt:
Pomoć od MMF-a bi Grcima omogućila kratkoroćno izbjegavanje većih rezova. No oni bi se ipak morali desiti, pošto je upravo MMF glavni zagovornik drastičnih smanjenja plaća i ostalih beneficija.
Ipak, Grčka bi u ovom slučaju ponajviše dobila ono što joj trenutačno jako nedostaje - vrijeme. U tom periodu morala bi također provesti i sistematski rat protiv korupcije na svim razinama.
negativni aspekt:
opća destabilizacija Eurozone, prije svega zbog poremećaja koji bi nastali u valuti Euro.
Europa kao ujedinjeno tržište i ekonomska zona pretrpila bi veliki udarac koji bi znatno narušio njen ugled. Također ovakav potez mogao bi dovesti do daljnje destablizacije članica koje su najviše pogođene ovom krizom.
autor vijesti: Ivan Kapov, glavni urednik Poslovne Centrale 
